[VANJSKO PROŠTENJE SV. JOAKIMA I ANE]
Poslijepodnevnu svetu misu u 17 sati predvodio je mladomisnik vlč. Kristijan Kolonić, koji se svoj đakonski praktikum vršio u našoj župi, u koncelebraciji s župnikom preč. Ivicom Cikom.
U svojoj je propovijedi naglasio važnost čovjekova odnosa s Gospodinom, ali i o njegovoj želji za bliskošću s ljudima: "Okuplja nas danas ovdje prije svega Gospodin – živi i prisutni, a onda nama je i draga prisutnost brojnih uzora svetoga života u koje se ogledamo, a jedan od njih je zasigurno i sveta Ana kojoj se vi, dragi Samoborci i štovatelji na poseban način utječete.
Draga braćo i sestre, nismo nikada sami. Možemo biti daleko, neprijateljski nastrojeni, možemo se čak izjašnjavati kao osobe „bez Boga", ali evanđelje Isusa Krista nam otkriva da Bog ne može bez nas: on neće biti Bog „bez čovjeka"; on je taj koji ne može biti bez nas, a to je veliki misterij! Bog ne može biti Bog bez čovjeka – i stvarno - veliki je to misterij!
I ta sigurnost je izvor naše nade, koju nalazimo sačuvanu u svim zazivima molitve Očenaš. Kada trebamo pomoć, Isus nam ne kaže da se ne zatvaramo u sebe same, već da se obratimo Ocu i od njega zatražimo s povjerenjem što nam je potrebno. Sve naše potrebe, od onih najočitijih i svakodnevnih, poput hrane, zdravlja, posla, sve do potrebe da nam se oprosti i da imamo oslonac u napastima, nisu zrcalo naše samoće već su sredstvo koje nas dovodi do Oca - koji nas uvijek gleda s ljubavlju i koji nas zasigurno neće napustiti.
Braćo i sestre, dragi Samoborci,
vjera koju su u sebi gajili i čuvali sv. Joakim i Ana, Isusovi djed i baka, upravo je odraz ovog pouzdanja u Boga o kojem smo do sad razmišljali.
Budući da su oboje prepoznali u daru djeteta – Blažene Djevice Marije – veliku Božju dobrotu – pošli su u hram zahvaliti Bogu za iskazanu milost. Kao da su već oni bili prethodnici ove velike molitve: shvatili su da ih Bog ljubi kao Otac, a Marija je zahvaljujući njima mogla punog srca reći: Budi volja Tvoja!
Od Joakima i Ane, Marija je naučili biti čovjek, biti žena, biti majka. Mi svakodnevno gledamo u tolike svece, danas osobito u ovaj sveti par, pa onda napokon neka se u nama rodi plod iskrenog pouzdanja u Boga da među nema ne bude onaj koji će sa sjemenom sumnje u sebi moliti: Oče, budi volja tvoja, ali ipak ako može neka bude i malo moje volje."