U Kristu naši mali križevi, naše i najmanje patnje postaju patnje samog Krista, one su Kristov križni put

U Kristu naši mali križevi, naše i najmanje patnje postaju patnje samog Krista, one su Kristov križni put

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predvodio je na Nedjelju Muke Gospodnje, Cvjetnicu, pobožnost križnog puta na Ksaveru.

Prije završnog blagoslova na kraju pobožnosti, Kardinal se obratio okupljenim vjernicima nagovorom kojeg donosimo u cijelosti u nastavku:
 
 
Draga braćo i sestre,

Obavili smo pobožnost križnog puta. Time smo izvršili spomen na Isusov križni put i u mislima ponovno proživjeli zajedništvo s Isusom u njegovoj muci. Ali taj se spomen ne iscrpljuje samo u želji nas Isusovih vjernika da si u mislima predočimo Njegovu muku. U tom spomenu osjećamo kako Isus i danas s nama prolazi križni put.

Dragi vjernici, ovo što smo sada na nedjelju Cvjetnice, kao vjernici grada Zagreba, učinili na ksaverskom brežuljku nije jednostavno spomen nečega što se dogodilo u prošlosti, nego i događaj naše sadašnjosti, jer Isus je s nama na našim križnim putovima.

Naime, Krist se po svom utjelovljenju povezao sa svakim od nas. On se na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem, postao je jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu. Time što je za nas trpio, nije nam dao samo primjer da idemo njegovim stopama, nego nam je i utro put. Dok s Isusom idemo, život se i smrt posvećuju i dobivaju novi smisao (usp. GS, 22).

Krist se poistovjetio sa svakim od nas u tom smislu što je htio podijeliti našu ljudsku sudbinu ne isključujući iz nje ono što je čovjeku najteže podnijeti: drskost nepravde, trpljenje i samu smrt. Sveti Pavao kaže: »Njega koji ne okusi grijeha, Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu« (2Kor 5,21).

Obavljajući pobožnost križnog puta doživljavamo kako nas Bog ne spašava nekako izvana, ostajući udaljen od nas, nama stranac. On ulazi u našu povijest, u naše ljudske sudbine i to bez pridržaja, sve do kraja. Tako put čovjeka, putovi ljudskih križeva, postaju Božji križni putovi.

To Božje spuštanje, taj Božji silazak k čovjeku, njegovo utjelovljenje, njegovo hodočašćenje zajedno s nama, ulijeva nam nadu i daje sigurnost da ljudski život nije besmislen. Smisao ljudskom životu daje Božja prisutnost u ljudskim sudbinama. Smisao ljudskom životu daje Bog koji je Emanuel – Bog s nama.

Bog ljubi čovjeka, On je za nas, On je s nama. Bog nas tako ljubi da nam je poslao svoga Sina Jedinorođenca, da se spasimo po njemu.

Braćo i sestre, kao što se Bog u Kristu povezao sa svakim od nas, tako se i svatko od nas može povezati u Kristu s Bogom. Nije za to potrebno tražiti neke izvanredne putove, nije za to potrebno podvrći se nekim posebnim religijskim praksama. U svakidašnjem životu mi susrećemo samog Boga. U Kristu naši mali križevi, naše i najmanje patnje postaju patnje samog Krista, one su Kristov križni put.

Stoga, dragi vjernici, ne prepustimo se nikada smetenosti i beznađu. U svojim poteškoćama tražimo Krista, jer nam se On prvi približio, samo mi Ga trebamo pronaći. Nemojmo se nikada odjeliti od njega, jer se tada naš život pretvara u lutanje bez cilja i smisla.
Isusov križni put je povijest Božje ljubavi koja je milosrdna, koja nam je uvijek spremna oprostiti naše grijehe i prijestupe. Božja milosrdna ljubav preobražava ljudsku povijest u civilizaciju ljubavi.

Danas smo u zajedništvu s Presvetom Bogorodicom Marijom pratili Isusa na njegovom križnom putu i molili za naše obitelji. Neka sve naše obitelji, a posebno djecu i mlade, prati nebeski zagovor Isusove i naše Majke. Neka Ona, Majka Božja od Kamenitih vrata, brani naš Grad od svih opasnosti i zala. Amen.