POSLJEDNJI ISPRAĆAJ VLČ. VALENTINA ZDRAVKA NORŠIĆA

Župljani župe Svete Anastazije iz Samobora, kao i mnogih okolnih župa, oprostili su se u

srijedu 13. siječnja 2016. godine od svećenika u miru Valentina Zdravka Noršića, kojeg su svi 

od milja zvali Valek. 

Tijekom ispraćaja, koji je započeo u 13.30 sati svetom misom u župnoj crkvi Svete Anastazije 

okupljenima su se obratila trojica samoborskih župnika s kojima je pokojnik surađivao. Prvi 

je današnji pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski koji je predvodio euharistiju i 

sprovodne obrede u zajedništvu s tridesetak svećenika. U propovjedi je vjernike podsjetio na 

vrijednost svećeničkog života te istaknuo kako je „Valentin bio svećenik koji je molio, služio 

euharistiju i rado ispovijedao. I činio je baš ono zbog čega jest postao svećenikom. I 

vjerujemo da je tako odgovorio na Isusovo pitanje, ne više Petre, nego Valentine, ljubiš li me? 

Odgovorio je svojom vjerom, svojom molitvom, svojim svećeničkim djelovanjem, 

euharistijom, odgovorio je služenjem čovjeku skromnim životom. Doista skromnim životom 

jednog svećenika. Zato smo uvjereni da ono što sad pred Gospodina dajemo, a to je njegovo 

tijelo, da će jednog dana biti uzdignuto u  onu slavu koju ispovijedamo vjerujem u uskrsnuće 

mrtvih i život budućega vijeka.“

Na kraju svete mise vjernicima se obratio sadašnji župnik preč. Davor Štuljan upoznavši 

okupljene sa životopisom pokojnika. 

Valentin Zdravko Noršić  rođen je u Samoboru 1. 1. 1925. od oca Mije i majke Ane r. Mažić. 

Kršten, pričešćen i krizman je u samoborskoj crkvi Sv. Anastazije. Nakon pučke škole koju je 

isto tako pohađao u svom rodnom gradu, pošao je u klasičnu gimnaziju u Zagrebu te 

maturirao položivši ispit zrelosti 28. 11. 1945. godine. 

Vrijeme formacije i studija bilo je prožeto teškim prilikama u našoj zemlji no vlč. Valentin 

nastavio je ustrajno hoditi za Onim kome je povjerovao te tako završio Katolički bogoslovni 

fakultet odslušavši 11 semestra. 

Đakonat je primio 25. 3. 1950., a te iste godine, 29. 10. zaređen je za svećenika po rukama 

biskupa Franje Salisa Seewisa. 

Kao mladi svećenik služio je i vojni rok. U njegovoj službi prekidale su ga razne neprilike, a 

prva služba župnog vikara bila je u župi Sveti Ivan Zelina. Valentin je u teškim vremenima 

služio Božjem narodu u župi Hraščina, zatim Kostajnica, Ladvenjak, Vukmanić i konačno 

župi Bogićevci, poslije koje je bio na dužem bolovanju i oporavku u Njemačkoj. I prije i 

poslije umirovljenja 2000. godine do danas ostao je vjerni pomoćnik i zaštitni znak svoje 

rodne župe Sv. Anastazije. 

U nedjelju, 12. srpnja prošle godine u župnoj crkvi svečano je proslavljeno 65 godina njegova 

svećeništva i služenja Crkvi. Do zadnjih dana je bio aktivan u župi radnim danima 

koncelebrirajući na večernjoj Sv. Misi, a nedjeljama u ispovjedaonici.

Posljednjih dva tjedna vidljivo je oslabio te nije više mogao primate hranu, a posljednjih dana 

ni tekućinu. Okrijepljen sakramentima završio je svoje zemaljsko životno putovanje u KBC-u 

„Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, 11. siječnja ove godine.

Zatim je svoju riječ uputio nekadašnji samoborski župnik preč. Vlado Bogdan. On je devet 

godina surađivao s Valentinom te mu je na svemu zahvalio, istaknuo ga je kao dobrog 

propovjednika, ali i kao posljednjega iz gremija samoborskih svećenika koji su se u prvoj 

polovici 20. stoljeća odazvali na svećenički poziv.

Potom se sprovodna povorka uputila prema samoborskom groblju gdje je, uz pjesmu Kraljice 

neba, raduj se, tijelo pokojnog Valentina položeno u obiteljsku grobnicu. 

Lovorka Grbac