Mladi Samoborci u Vukovaru



Dvadeset članova Franjevačke mladeži Samobor koje vodi fra. Juraj Vrančić, deset članova župne zajednice mladih iz crkve sv. Anastazije koje vodi kapelan vlč. Josip Čulig, predstavnici samoborske HVIDR-e te vukovarski heroj, pukovnik Nikica Burić - Samoborac i njegov suborac Tomislav Baumgartner u organizaciji samoborske župe svete Anastazije i 151. samoborske brigade na čelu s gospodinom Franjom Horvatom, a uz financijsku potporu Ministarstva branitelja su 12.12.2015. posjetili grad Vukovar.

U ranim jutarnjim satima smo se okupili na autobusnom kolodvoru u Samoboru. Putovanje je započelo molitvom za sretan put. Mnogi od nas mladih nisu nikada bili u Vukovaru i željeli su produbiti svoja saznanja o Domovinskom ratu u Hrvatskoj i Gradu heroju - Vukovaru.

Za vrijeme vožnje slušali smo ratna sjećanja pukovnika Nikice Burića (branitelja Vukovara od kolovoza 1991. godine) o stradanjima koja su se događala za vrijeme rata u gradu Vukovaru. Gospodin Tomislav Baumgartner koji je inače rodom iz Vukovara pričao nam je o samom gradu, njegovoj povijesti, nacionalnom sastavu te o situaciji koja je vlada neposredno prije i za vrijeme rata. Njegov sin poginuo je u ratu u dobi od 17 godina, darovavši svoj život za našu slobodu. Odmah po dolasku zaputili smo se prema Memorijalnom groblju gdje smo položili dva lampaša 151. samoborske brigade. Ukratko smo čuli o samom groblju i načinu na koje je ono podijeljeno u aleje, o simbolici brončanog spomenika s vječnim svjetlom, o mnogobrojnim životima koji su darovani za slobodu te je svaki od njih prikazan bijelim, mramornim križem.

Kada smo razgledali groblje uputili smo se prema vukovarskoj bolnici kao jednom od simbola stradanja Vukovara. Na početku smo gledali kratak dokumentarni film koji je prikazivao kakvo je bilo stanje u bolnici na početku bombardiranja Vukovara. Svaki dan bolnica je zaprimala veliki broj ranjenika, od najmlađih do najstarijih, pokušavajući im pružiti medicinsku skrb sa vrlo malo ili gotovo ništa medicinske opreme i materijala. Bolnica je bila svakodnevno bombardirana, srpska vojska se posebno usredotočila na uništavanje vukovarske bolnice, no usprkos bombardiranju liječnici su se trudili spasiti svaki život, bez obzira na pacijentovu nacionalnost. Razgledali smo muzej koji prikazuje kako je bolnica izgledala u vrijeme domovinskog rata. Na zidu u podrumu bolnice, gdje su bili smješteni ranjenici, pročitali smo kronologiju događaja u bolnici za svaki dan opsade grada te saznali sve o krvavom stradanju osoblja bolnice i pacijenata, o svakodnevnom sve težem stanju u bolnici te na posljetku o mučnim ubojstvima i mučenjima pacijenata i osoblja bolnice na Ovčari. Nakon bolnice uputili smo se u župnu crkvu sv. Filipa i Jakova gdje nam je fra. Marijan Glamočak veoma stručno i opširno ispričao sve o arhitekturi i povijesti franjevačke crkve. Sudjelovali smo na Svetoj Misi koju je predvodio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta prof.dr.sc. Tonči Matulić. Propovijed koju je dekan Kbf-a imao bila je uistinu upečatljiva i snažna. Naglasio je kako se u Vukovaru dogodilo zlo toliko velikih razmjera i tolikog intenziteta da ga ljudski um ne može shvatiti, ali i da to isto zlo nije uspjelo pobijediti jer su Hrvati, kao i uvijek u svojoj povijesti, branili i uz Božju pomoć i pomoć Blažene Djevice Marije obranili svoju domovinu Hrvatsku.

Poslije Svete Mise nastavili smo s razgledavanjem vukovarske vojarne kroz koju nas je proveo hrvatski vojnik, gospodin Mihaljević koji nam je detaljno opisao sve izložene primjerke ratnih vozila, aviona, oružja i mina koje su korištene za obranu Hrvatske. Također smo razgledali hangar u kojem je prikazan tijek bitke za Vukovar kroz mnogobrojne karte, zemljovide, slike, iskaze i povijesne dokumente. Tamo smo si mogli predočiti koliko je borba za grad bila strašna te u kakvoj se bezizlaznoj situaciji našao Vukovar. Grad koji je svojom žrtvom omogućio da mi danas imamo samostalnu Hrvatsku. Gospodin Mihaljević nam je zaista na odličan način opisao događaje koji su prethodili padu grada te smo uistinu čuli činjenice koje nam nitko do sada nije imao prilike reći. Razgledali smo i pokrajnji hangar koji je prikazivao kako su izgledali srpski logori u kojima su bili mučeni i ubijani naši branitelji i civili.

Nakon vojarne otišli smo na mjesto gdje je počinjen stravičan ratni zločin, mjesto gdje se danas nalazi masovna grobnica i spomen dom Ovčara. Velika crna prostorija u kojoj se naizmjenično prikazuju slike poginulih, dok se u dnu prostorije uz plamen svijeće vrte njihova imena koja su osvjetljena sićušnim lampicama koje simboliziraju život svakog ubijenog. Promatravši stvari koje su ubijeni imali uza sebe naišli smo na raznorazne dokumente, svjedodžbe, krunice i svete slike, a o čemu su osobe koje su bile odvedene na smaknuće razmišljale zavijek će ostati misterij. Nakon spomen doma otišli smo na mjesto gdje se nalazi spomen obilježje gdje smo ponovno zapalili dva lampaša te se svi zajedno pomolili. Razmišljao sam o svim tim izmasakriranim ljudima koje su srpski vojnici ubili, koliko je strašno i nepojmljivo da takvo nešto čovjek čovjeku može učiniti. Tišina koja govori sama za sebe, svaki trenutak proveden na ovom mjestu bio je veoma dojmljiv.

Na kraju našeg posjeta Vukovaru obišli smo centra grada te ga kratko razgledali. Vukovar smo napustili, prepuni dojmova, svaki sa svojim mislima o onome što smo doživjeli. Posjetili smo Grad heroj, grad koji je simbol žrtve i ljubavi našeg naroda prema svojoj domovini i shvatili koliko je važno da se istina o mučeničkom stradanju Vukovara uvijek prenosi s generacije na generaciju. Oprostiti da, ali nikada ne zaboraviti.

Mislim da svi mi nakon ovog posjeta možemo reći jednu stvar: "Zapamtite Vukovar!“

Kristijan Žibrat