Mladi naše župe na duhovnim vježbama



Od petka, 14. do nedjelje 16. ožujka mladi naše župe sudjelovali su na duhovnim vježbama koje je za njih organizirao naš kapelan Mario. Uputili su se na Lovnik, a što su i kako proveli te dane opisala nam je Maja Katanec…

Ove godine (tj. prošlog vikenda) naše duhovne vježbe bile su drukčije nego dosad. Kapelan Mario Pavić odlučio je da se skroz odmaknemo od civilizacije i svega što nas sprječava da se približimo Bogu.

Odlučeno je da umjesto ugodnosti varaždinskog samostana, vježbe imamo u domu Bratovštine sv. Bernarda na Lovniku, bez tuša, struje, telefona, kreveta itd. No, zato smo bili okruženi prekrasnom prirodom gdje nas je budilo izlazeće sunce i cvrkut ptica. U petak smo se u našoj župnoj crkvi okupili na pobožnosti križnoga puta, koji smo animirali mi mladi iz zajednice te sudjelovali na sv. Misi.

U župnom smo dvorištu pričekali one koji su radili i svi zajedno smo krenuli u pustolovinu preispitivanja samih sebe i traženja Boga. Kada smo stigli dočekala nas je gospođa Lovorka, te nas upoznala s pravilima kuće. Nakon što smo se raspremili, kapelan nas je zamolio da svoje mobitele predamo njemu i da ih ovih dana ne koristimo. Bila je to mala žrtva odricanja na samom početku. Počeli smo program zazivom Duha Svetoga i večernjom molitvom, a onda smo krenuli na počinak. Legla sam sa sto misli: nije mi baš ugodno u vreći za spavanje, nema tople vode, kako će ispasti sutra ručak (jer smo sami kuhali), vruće je ovdje s 23 ljudi itd., no san me svladao. Probudio me cvrkut ptica koje su ranom zorom svojim pjevom slavile Gospodina. Dan smo započeli molitvom, doručkom i prvim razmatranjem.

Tema je bila »MOLITVA«: što je za nas molitva; koliko vremena provodimo u molitvi; kakva je naša molitva; jesmo li Marta koja brine o mnogim stvarima i uznemiruje se ili smo Marija koja osluškuje Isusa? Nakon razmatranja otišli smo u prirodu i u tišini sami promišljali koliko Gospodinu dajemo važnosti i vremena u životu. Okupili smo se ponovno u kapelici i započeli s drugim razmatranjem: koliko je važna tišina u našim životima – jer Bog progovara u tišini, a ne u buci ovoga svijeta; koliko je potrebno da ugasimo televizore, računala, glazbu itd. i dozvolimo Bogu da progovara? I sam Isus se povlači od ljudi u tišinu na molitvu.

U tišini smo napustili kapelu i ponovno otišli u prirodu tražiti Boga u cvijetu, cvrkutu ptica, vjetru, mirisu. I odjednom srce se zapali radošću, jer On je tu, samo Mu je trebalo dati priliku, samo je trebalo stati i smiriti srce. Okupili smo se na ručku, koji smo sami pripremali i posluživali. Nakon ručka smo imali slobodno vrijeme za duhovan razgovor, svetu ispovijed, društvene igre ili odmor. Kasnije popodne, s obzirom da smo ostali bez struje, odlučili smo imati pobožnost križnoga puta vani u šumi uz svijeće i lagano pirkanje vjetra. Razmatrali smo Isusovu muku i razmišljali o stvarima kojima mi ranjavamo Isusa. Ponovno smo se sastali u kapeli na Sv. Misi, na kojoj smo pristupiti sv. Pričesti pod obje prilike i sve to uz svjetlost svijeća. U evanđelju po Mateju Isus nas je pozvao da ljubimo svoje neprijatelje – jer kakva nam plaća ako ljubimo samo one koji nas ljube. Bilo je to divno evanđelje za razmatranje dok smo spremali večeru. A nakon večere smo gledali film »Božje dlijeto« u kojem nas Isus želi potaknuti da se mijenjamo i odričemo loših navika. Na papir smo zapisali sve što nas muči ili izjeda iznutra, čega se želimo odreći ili što nas sputava. S tim napisanim papirom došli smo pred Isusa na klanjanju i predali Mu ga, a kapelan je molio pojedinačno za svakoga od nas. Na kraju smo spalili te naše odluke.

Nakon dugog i uzbudljivog dana krenuli smo na počinak. Ubrzo smo svi usnuli, bez ikakvih misli, lagani kao pero. Ujutro, buđenje uz orkestar ptičica, jutarnja molitva vani na prvom suncu, doručak i ponovno razmatranje. Ovoga puta smo promišljali o uslišanim molitvama i o plodovima molitve kroz naš život. Slijedila je Sv. Misa, a na joj smo svi sudjelovali: bilo uvodom, čitanjima, molitvom vjernika ili molitvom zahvale, a pridružili su nam se i gosti. A nakon ručka slijedilo je čišćenje, druženje, razne igre i polazak kućama u kasno popodne. Bile su ovo radosne i plodne duhovne vježbe i mi se u svoje kuće vraćamo ispunjeni i nosimo svojim bližnjima darove koje smo primili.



Otvorite galeriju