Služba čitanja

ČETVRTAK 2. VAZMENOG TJEDNA

BDJENJE / SLUŽBA ČITANJA

Pozivnik
R. Otvori, Gospodine, usne moje!
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu
Gospodin zapovijeda otkupljenima da pjevaju pjesmu pobjednicu (sv. Atanazije).

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Znajte da je Gospodin Bog: +
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Uđite s hvalama na vrata njegova, +
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Jer dobar je Gospodin, +
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

HIMAN

Nebo, zemlja, svemir cijeli
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Nadvlada smrt, život vrati.

Milosno se vrijeme vraća,
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Oprani su grijesi svijeta.

Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu on s nama slavi.

Uskrsnim nam ovim danom
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti, svi mi znamo,
S Kristom ćemo uskrsnuti.

U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu. Amen.

PSALMODIJA

Psalam 44 (43). Vapaj naroda Božjega
U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi (Rim 8, 37).

I.
1. Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda, aleluja.

Bože, ušima svojim slušasmo, *
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim *
u danima davnim.
Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, *
iskorijenio narode, a njih raširio.

Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše *
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica *
i lice tvoje milosno, jer si ih ljubio.
Ti, o moj Kralju i Bože moj, *
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo, †
u tvome imenu zgazismo one *
koji se na nas digoše.

U svoj se luk nisam pouzdavao, *
nit me mač moj spasavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, *
ti si postidio one koji nas mrze.
Dičili smo se Bogom u svako doba *
i tvoje ime slavili svagda.

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Ti si nas, Gospodine, spasio i tvoje ćemo ime slaviti svagda, aleluja.

II.
2. Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

A sad si nas odbacio i posramio nas *
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, *
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
Dao si nas ko ovce na klanje *
i rasuo nas među neznabošce.

U bescjenje si puk svoj prodao *
i obogatio se nisi prodajom.
Učinio si nas ruglom susjedima našim, *
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
Na porugu smo neznabošcima, *
narodi kimaju glavom nad nama.

Svagda mi je sramota moja pred očima *
i stid mi lice pokriva
zbog pogrdne graje podrugljivaca, *
zbog osvetljiva dušmana.

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Smiluj nam se, Gospodine, i ne prepusti baštine svoje sramoti.

III.
3. Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje, aleluja.

Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili *
niti povrijedili Saveza tvoga,
niti nam se srce odmetnulo od tebe, *
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
kad si nas smrvio u boravištu šakalskom *
i smrtnim nas zavio mrakom.

Da smo i zaboravili ime Boga našega, *
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
zar Bog toga ne bi saznao? *
Ta on poznaje tajne srdaca!
Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, *
i mi smo im ko ovce za klanje.

Preni se! Što spavaš, Gospode? *
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
Zašto lice svoje sakrivaš, *
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

Jer duša nam se u prah raspala, *
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
Ustani, u pomoć nam priteci, *
izbavi nas radi ljubavi svoje!

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Ustani, Gospodine, i izbavi nas radi ljubavi svoje, aleluja.

R. Tvome se uskrsnuću Kriste, aleluja.
O. Nebo i zemlja raduju, aleluja.

PRVO ČITANJE

Iz Knjige Otkrivenja (3, 1-22)

Crkvi u Sardu, Filadelfiji i Laodiceji

Ja, Ivan, začuh Gospodina gdje mi govori:

I anđelu Crkve u Sardu napiši: “Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda:

Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.”

“Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim.” ”Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!”

I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: “Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko neće otvoriti: Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao si moju riječ i nisi zatajio mog imena. Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.”

“Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.” ”Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!”

I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: “Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.”

“Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!”

OTPJEV Otk 3, 20; 2. 7.
R. Posluša li tko glas moj i otvori mi vrata,* unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom, aleluja.
O. Pobjedniku ću dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem. * Unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom, aleluja.

DRUGO ČITANJE
Iz Rasprava svetoga Gaudencija, biskupa, iz Brescie

Nasljedno dobro Novoga zavjeta

Nebeska žrtva što je Krist ustanovi uistinu je nasljedno dobro njegova npvpga zavjeta, koje nam ostavi one noći kad je bio predan da se razapne, kao zalog svoje nazočnosti.

To je ona popudbina na našem proputovanju kojom se na putu života hranimo i krijepimo dok ne odemo s ovoga svijeta i prispijemo k njemu; zbog toga je Gospodin i govorio: Ako ne budete jeli moje tijelo i pili moju krv, nećete imati u sebi života.

Htio je da njegova dobročinstva ostanu trajno kod nas, htio je da se duše, otkupljene njegovom dragocjenom krvlju, uvijek posvećuju sličnošću s njegovom mukom. I stoga vjernim učenicima naređuje – a njih i postavlja za prve svećenike svojoj Crkvi – da neprestano vrše ta otajstva vječnog života; potrebno je da ih i svi svećenici u pojedinim crkvama čitavoga svijeta slave sve dok Krist opet s nebesa ne dođe, kako bismo i mi svećenici , a također svi vjerni narodi, uzorak Kristove muke svaki dan imali pred očima, držali ga u rukama, primali ustima i srcem, te čuvali neizbrisivom uspomenu na svoje otkupljenje.

Nadalje, kako je za kruh potrebno da se mnogo pšenicičnog zrnja pretvori u brašno, da se smiješa s vodom i dogotovi u ognju, shvatljivo je da u tom vidimo lik Kristova tijela; znamo da je i to jedinstveno tijelo sastavljeno iz množine čitavoga ljudskoga roda i dogotovljeno ognjem Svetoga Duha.

Rodio se od Duha Svetoga, a budući da mu je tako dolikovalo da ispuni svu pravednost, uniđe u krsne vode da ih posveti te se od Jordana vrati pun Svetoga Duha, koji bijaše nada nj sišao u liku goluba, kako svjedoči Evanđelist: Isus se pun Duha Svetoga vratio od Jordana.

Slično je i s vinom njegove krvi: skuplja se od mnogih bobica ili grozdova vinograda što ga san posadi, pa se gnječi na tijesku križa, a onda vlastitom snagom vri u vrsnim sudovima onih koji ga primaju vjerna srca.

Svi koji iziđoste iz vlasti Egipta i đavla Faraona, primajte s nama svom žudnošću vjernoga srca tu žrtvu spasosnosnog vazma, da Gospodin naš Isus Krist, za kojega vjerujemo da je prisutan u svojim otajstvima, posveti nutrinu našega bića. Njegova neprocjenjiva snaga ostaje trajna u sve vjekove.

OTPJEV Lk 22, 19; Iv 6, 59
R. Isus uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći:* Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen, aleluja.
O. Ovo je kruh koji je s neba sišao. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.* Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen, aleluja.

MOLITVA
Milosrdni Bože, daj da cijelog života donosimo plodove milosti što nam ih nudi vazmeno vrijeme. Po Gospodinu.

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Povratak na časoslov