Služba čitanja

SRIJEDA 2. VAZMENOG TJEDNA

BDJENJE / SLUŽBA ČITANJA

Pozivnik

R. Otvori, Gospodine, usne moje!
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ant. Uskrsnu Gospodin dosita, aleluja.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu
Gospodin zapovijeda otkupljenima da pjevaju pjesmu pobjednicu (sv. Atanazije).

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Znajte da je Gospodin Bog: +
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Uđite s hvalama na vrata njegova, +
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Jer dobar je Gospodin, +
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja!

HIMAN

Nebo, zemlja, svemir cijeli
Neka kliče od veselja:
Pobjeda, gle, Isusova
Nadvlada smrt, život vrati.

Milosno se vrijeme vraća,
Osvanu nam dan spasenja.
Jaganjčevom krvlju, evo,
Oprani su grijesi svijeta.

Pobjedna smrt život vraća,
Križa znak je znakom slave:
Pobijeđen Krist đavla svlada,
Pobjedu on s nama slavi.

Uskrsnim nam ovim danom
Smrtnicima nada sviće:
Nakon smrti, svi mi znamo,
S Kristom ćemo uskrsnuti.

U sve dane sretni pojmo
Uskrsnoga zbog veselja:
Život nema više kraja,
S Kristom svima Uskrs svanu. Amen.

Psalam 39 (38). Molitva bolesnika u tjeskobi
Stvorenje je podvrgnuto ispraznosti… zbog onoga koji ga podvrgnu u nadi (Rim 8, 20).

I.
1. Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj *
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati *
dokle god preda mnom bude bezbožnik.”

Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, *
ali uzalud, bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, *
na samu pomisao buknuo bi oganj.

Tad progovorih svojim jezikom: *
“Objavi mi, Gospodine, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana, *
da znam kako sam ništavan.

Evo, pedljem si mi dane izmjerio, †
život moj je kao ništa pred tobom: *
tek dašak je svaki čovjek.
Poput sjene čovjek prolazi †
tek dašak je sve bogatstvo njegovo: *
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.”

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. I mi u sebi uzdišemo iščekujući otkupljenje svoga tijela.

II.
2. Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

A sada, čemu da se nadam, Gospode? *
Sva je nada moja u tebi!
Izbavi me od svih mojih bezakonja, *
ne daj da ruglo budem luđaku!
Šutim i usta ne otvaram, *
jer tako si ti učinio.

Bič svoj otkloni od mene, *
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
Ti kaznama popravljaš čovjeka †
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: *
tek dašak je svaki čovjek.

Čuj, Gospodine, molitvu moju, †
vapaje mi poslušaj, *
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak, *
pridošlica kao svi oci moji.
Odvrati pogled od mene, da odahnem *
prije nego odem i više ne budem!

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Čuj, Gospodine, molitvu moju; na suze se moje ne ogluši.

Psalam 52 (51). Protiv nasilja klevetnika
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali (1 Kor 1, 31).

3. Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Što se to hvališ pakošću, *
silniče nesmiljeni?
Neprestano snuješ o propasti, *
jezik ti je britva nabrušena, spletkaru!
Zlo voliš više nego dobro, *
i laž više nego pravednost!
Mili su ti pogubni govori, *
lažljivi jeziče!

Bog će te zato satrti, *
zauvijek te ukloniti;
iščupat će te iz tvog šatora, *
iskorijeniti iz zemlje živih.
Pravednici će gledati s užasom, *
njemu se smijati:
“Gle čovjeka koji ne uze *
Boga za svoju zaštitu,
već se uzdao u veliko bogatstvo *
i osilio u svojim zločinima!”

A ja, ko zelena maslina u Domu Božjemu, *
uzdam se u Božju dobrotu dovijeka.
Hvalit ću te svagda što si to učinio †
i slavit ću tvoje ime, jer je dobrostivo, *
pred licem tvojih pobožnika.

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. A ja se vazda uzdah u dobrotu Božju.

Slava Ocu. Kako bijaše.
Ant. Nek dovijeka traje slava Gospodnja, aleluja.

R. Bog uskrisi Krista od mrtvih, aleluja.
O. Da vjera naša i nada bude u Bogu, aleluja.

PRVO ČITANJE
Iz Knjige Otkrivenja
(2, 12- 29)

Crkvi u Pergamu i Tijatiri

Ja, Ivan, začuh Gospodina gdje mi govori:

I anđelu Crkve u Pergamu napiši: “Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar:

Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih.”

“Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.”

I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: “Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu:

Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Dadoh joj vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti svoje. Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; i djecu ću joj smrću pobiti. I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat ću vam svakomu po djelima.

Vama pak velim – vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena nego – što imate, čvrsto držite dok ne dođem.”

“Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat ću vlast nad narodima i vladat će njima palicom gvozdenom, kao posuđe glineno satirati ih - kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!”

OTPJEV Otk 2, 18. 23; 22, 12
R. Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oči kao plamen ognjeni: Ja sam onaj koji istražujem bubrege i srca * i dat ću vam svakomu po djelima.
O. Evo, dolazim ubrzo, i plaća moja sa mnom je.* I dat ću vam svakomu po djelima.

DRUGO ČITANJE
Iz Govora svetoga Lava Velikoga, pape

Krist živi u svojoj Crkvi

Nema sumnje, predragi, da je Sin Božji tako združio sa sobom ljudsku narav da jedan te isti Krist jest ne samo u onomu čovjeku koji je prvorođenac svega stvroenja nego također u svim svojim svetima; i kao što se glava od udova ne može odvojiti, tako se ne mogu ni udovi od glave.

Premda nije od ovoga nego od vječnoga života to da on bude Bog sve u svima, ipak je sada neodjeljivi stanovnik u svome hramu, koji je Crkva, prema onome što je sam obećao govoreći: Evo ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.

Sve, dakle, što je Božji Sin i učinio i učio za pomirenje svijeta ne znamo samo iz povijesti prošloga nego to spoznajemo također iz snage sadašnjih zbivanja.

On jest onaj, rođen od Duha Svetga iz Majke Djevice, Crkvu svoju neoskvrnjenu oplođuje istim nadisajem da se krsnim rađanjem rodi nebrojeno mnoštvo Božje djece, o kojima piše: Koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.

On je onaj u kojemu se Abarahamovo potomstvo blagoslivlja posinjenjem čitavoga svijeta, te patrijarh biva otac naroda kako mu se rađaju djeca ne po tijelu, već po vjeri u obećanje.

On je onaj koji, ne isključujući nijedan narod, od svakog puka pod nebom skuplja jednos tado svetih ovaca i svaki dan ospunjava što je obećao govoreći: Imam i drugih ovaa koje nisu iz ovog ovčinjaka, i njih treba da dovedem, i glas će moj čuti, i bit će jedno stado i jedan pastir. Iako je blaženom Petru prvenstveno rekao: Pasi ovce moje, ipak sam Gospodin vodi brigu o nastojanju svih pastira i one što dolaze k stijeni pase na tako plodnim i bujnim pašnjacima te se nebrojene ovce, okrijpljene silom ljubavi, ne bi kolebale umrijeti za pastirovo ime, kao što je dobri pastir život svoj položio za svoje ovce.

On je onaj kojemu je u sdamome preorođenju supatnik ne samo slavno junaštvo mučenika nego također vjera svih preporođenika.

To je ono čime se pravo slavi Gospodnji vazam u beskvasnim hljebovima čistoće i istine: odbacivši kvasac stare zloće, novo se stvorenje samim Gospodinom poji i hrani.

Jer, pričešćivanje tijelom i krvlju Kristovom i ne čini drugo nego da prelazimo u ono što primamo, pa da onoga u kojemu smo suumrli i suukopani i suuskrsli svuda pronosimo i duhom i tijelom.

OTPJEV Iv 10; 14; Ez 34, 11-13
R. Ja sam pastir dobri * i poznajem svoje ovce, i mene poznaju moje, aleluja.
O. Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i pobrinut ću se za njih, izvest ću ih iz naroda i past ću ih. * I poznajem svoje ovce, i mene poznaju moje, aleluja.

MOLITVA
Gospodine, slavimo godišnji spomen vazmenog otajstva, kojim si obnovio izvorno ljudsko dostojanstvo i dao mu nadu uskrsnuća. Molimo te: daj da u tvojoj vječnoj ljubavi postignemo što u vjeri slavimo. Po Gospodinu.

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Povratak na časoslov